Student zbog greške fakulteta oduzeo sebi život: Roditelji mladića OTKRILI potresne detalje “Kad sam ušla u sobu odmah sam znala”

Tragedija u Obitelji Skot: Priča o Itanu

U decembru prošle godine, Trejsi Skot iz Glazgova bila je uzbuđena zbog nadolazećeg diplomiranja svog sina Itana. Njene pripreme uključivale su sve potrebne detalje za proslavu koja je trebala biti veliki događaj u njihovim životima. Restorani su bili rezervisani, torta naručena, a baloni kupljeni – sve je bilo spremno za dan kada će njen sin postati diplomant. Iako je Trejsi sanjarila o ovom danu godinama, ništa nije moglo pripremiti nju i njenu porodicu za strašnu vijest koja će uskoro uslijediti.

Nažalost, radost je brzo zamijenila duboka tuga. Kada je Trejsi došla da probudi Itana, umjesto da ga vidi kako se sprema za svečanost, otkrila je da je njen 23-godišnji sin tragom porodične tragedije preminuo u svom krevetu. “Sve je bilo spremno, a onda sam otvorila vrata njegove sobe i odmah znala da nešto nije u redu,” opisuje Trejsi, dok suze teku niz njeno lice. Ova situacija je obilježila početak brutalnog putovanja kroz tugu i gubitak, koje je dodatno pojačano nepravdom koja je uslijedila nakon tragedije.

Neispunjeni snovi i administrativne greške

Iako je Trejsi vjerovala da njen sin završava sve svoje obaveze, ispostavilo se da je Itan zapravo bio na spisku studenata kojima je odbijena diploma. Porodica je bila zatečena saznanjem da je, umjesto da diplomira, Itan bio obaviješten da „nije završio sve obaveze“. Ova situacija izazvala je dodatni teret stresa, jer je Itan bio uvjeren da je razočarao svoje najmilije. Njegova borba s akademskim obavezama bila je teška, a dodatni pritisci su se akumulirali zbog administrativnih grešaka koje su ga dovele do teške psihološke krize.

“Mislili smo da se samo muči sa jednim predmetom, ali zapravo su postojale administrativne greške koje su ga koštale diplome,” objašnjava Trejsi. Nakon što je angažovan advokat, ispostavilo se da je Itan trebao da diplomira sa prosečnom ocjenom od 2:1, ali su njegovi uspjesi pogrešno evidentirani zbog niza grešaka unutar univerzitetskog sistema. Iako su njegova postignuća bila dokazana, to nije bilo dovoljno da bi se ispravila nepravda koja mu je učinjena.

Oproštajna pisma i neizgovoreni bol

Nakon tragedije, policija je pronašla četiri oproštajna pisma koje je Itan ostavio – jedno za policiju, dva za porodicu i jedno za svog najboljeg prijatelja. U tim pismima, on se izvinjavao, osjećajući se kao da je razočarao sve koje voli. Njegov očuh, Kolin, bio je taj koji je pokušao da mu spasi život na temelju uputa hitne pomoći. “Žena na drugoj strani telefona plakala je dok mi je govorila šta da radim,” prisjeća se Kolin, slomljen od bola, dodajući da su mu se u tim trenucima dugi časovi čekanja činili beskrajnim.

Porodica je bila intenzivno pogođena, ne samo samim gubitkom, već i načinom na koji je institucija reagovala na tragediju. “Univerzitet se ponašao kao da Itan nikada nije postojao,” ističe Trejsi, naglašavajući bol usljed nedostatka empatije od strane institucije. “Nismo dobili ni pismo saučešća. Kao da ga nikada nije bilo.” Ova izjava oslikava osjećaj gubitka koji prevazilazi samu tragediju; nedostatak odgovora i ljudske topline od strane sveučilišne administracije dodatno su pogoršali njihov bol.

Istraživanje i sistemski propusti

Nakon što je angažovao advokata, porodica je otkrila da Itan zapravo nije pao godinu. “Ovo nije bila greška jednog zaposlenog, to je bio sistemski propust,” izjavio je Amer Anvar, bivši rektor Univerziteta u Glazgovu. Interna istraga je pokazala da su administrativne i komunikacione greške dovele do tragičnih posljedica. Itan je više puta pokušavao da riješi problem sa svojim bodovima, ali nije dobio nikakav odgovor. Ovo je bio prvi signal da nešto nije u redu sa sistemom. Njegovo obrazovanje, koje je trebao da bude osnova za njegov uspjeh, postalo je izvor stresa i frustracije.

Itanov put kroz obrazovni sistem bio je ispunjen izazovima. Bio je “uredan, pametan i tih momak” iz Coatbridgea koji je svakodnevno putovao do Glazgova kako bi pohađao predavanja. Njegova strast prema učenju bila je očigledna, a kada je preminula njegova baka, zatražio je produženje roka za završni rad zbog mentalnog stresa, ali je dobio odbijenicu. Ovo je bio još jedan pokazatelj kako su mu administrativne greške otežale put do diplome. Njegova borba je bila simbol mnogih mladih ljudi koji se suočavaju s izazovima savremenog obrazovanja, s pritiscima koji često nadmašuju podršku koja im je dostupna.

Nasljedstvo i sjećanje na Itana

Nažalost, umjesto da proslavi svoj uspjeh, porodica Skot se suočila s neizmjernim gubitkom. Univerzitet u Glazgovu izdao je saopštenje u kojem izražava duboko žaljenje zbog tragedije, ali su istovremeno odbili priznati da je slučaj povezan sa sistemskim problemima. “To nije izolovan slučaj. Ovo je sistem koji je izgubio dušu,” izjavila je Trejsi, dok su joj oči bile pune suza, naglašavajući koliko je važno da se promijene pristupi prema studentima.

Itanove knjige i dalje stoje složene na njegovom stolu, a sat koji mu je njegova majka kupila za diplomiranje ostao je zapakovan. Porodica će primiti njegovu diplomu u njegovo ime, ali ništa ne može nadomjestiti gubitak koji su pretrpjeli. “Uzeću je, jer je on to zaslužio. Radio je naporno za to. Ali sve što sam željela bilo je da ga vidim kako nosi onu kapu i plašt, i da mu kažem koliko sam ponosna,” zaključuje Trejsi, ostavljajući nas s dubokim osjećajem tuge i gubitka. Ova priča nas podsjeća na važnost brige o mentalnom zdravlju mladih i na potrebu za boljim sistemima podrške unutar obrazovnih institucija.