Priče u kojima priroda pokaže svoju snagu i podsjeti ljude na prošlost često nose snažnu simboliku. Tako je i u malom naselju Topalak u blizini Adane, na jugu Turske, gdje je nakon teške suše iz dubina jezera izronilo groblje potopljeno još pedesetih godina prošlog stoljeća.
- Brana Sejhan, sagrađena 1956. godine kako bi osigurala vodu i električnu energiju, prekrila je tada cijela naselja, domove i grobove. Sedam decenija kasnije, voda se povukla na svega 16 odsto kapaciteta i otkrila prizor koji je istovremeno bio dirljiv i zastrašujući.
Nadgrobni spomenici, obrasli mahovinom i gotovo nečitljivi, ponovo su ugledali svjetlo dana. Mještani su se okupili, donijeli cvijeće i zapalili svijeće, izgovarajući molitve koje nisu mogli prinijeti decenijama. Za mnoge je to bio trenutak povratka korijenima, prilika da se povežu s precima čiji su grobovi bili skriveni pod vodom čitavih 70 godina. Ribar Faruk Ajdin priznao je da su posljedice suše pogubne za njihov svakodnevni život, jer ribe nestaje, ali da je osjećaj povezanosti s precima nadjačao i ličnu brigu. “Kada se pojavilo groblje, svi smo otišli da se pomolimo. To je trenutak koji podsjeća koliko su priroda i ljudska sjećanja povezani”, kazao je.
- Slične emocije podijelila je i Neslihan Čam. Iako među izronjenim grobovima nema njenih najbližih, u njima leže preci starijih generacija. Opisala je kako ljudi čak koriste čamce da bi prišli spomenicima, ostavili molitvu i cvijet. Za njih je taj prizor bio podsjetnik da prošlost nikada u potpunosti ne nestaje, već se vraća u trenucima kada priroda to dopusti. Prema pisanju Dnevnog avaza, ovakvi događaji ne donose samo emotivni naboj, već i podsjećanje na klimatske probleme s kojima se regija suočava (izvor: Dnevni avaz, društvo).
No, izronjavanje groblja ne govori samo o prošlosti jednog naselja. Ono je i simbol šire krize – suše koje posljednjih godina sve češće pogađaju Tursku. Poljoprivreda bilježi velike gubitke, ribarstvo opada, a zajednice se suočavaju s nestašicama vode. Na fotografijama objavljenim u lokalnim medijima vide se spomenici koji vire iz ispucale zemlje, okruženi muljem i ostacima vode. Za jedne je to bio dirljiv susret s prošlošću, za druge upozorenje na krhkost ljudskih tvorevina pred snagom prirode. Kako prenosi Glas Srpske, stručnjaci upozoravaju da klimatske promjene donose sve intenzivnije suše, posebno u regijama koje ovise o brana i rezervoarima (izvor: Glas Srpske, ekologija).
- Priča iz Adane postala je svojevrsni simbol. Dok jedni osjećaju tugu jer gledaju kako prirodne nepogode ugrožavaju njihove živote, drugi osjećaju ponos jer su, barem na kratko, uspjeli obnoviti vezu s precima. Za mnoge je to bio duhovni trenutak, iskustvo koje podsjeća da nijedna sila, pa ni voda, ne može izbrisati ono što se prenosi u srcima. Brane su donijele napredak, ali i potopile sjećanja; sada, kada se voda povlači, sve što je bilo skriveno izlazi na površinu i podsjeća ljude na krhkost postojanja.
Šira poruka događaja prelazi granice jednog naselja. Klimatske promjene i rastuće prijetnje od suše nisu samo lokalni problem, već globalna stvarnost. Ono što se dogodilo kod Adane odraz je šire slike svijeta u kojem priroda neumorno pokazuje da ravnoteža mora postojati. Prema RTS-u, upravo ovakvi događaji postaju podsjetnik društvu da ulaganje u održive izvore i zaštitu prirode više nije izbor nego nužnost (izvor: RTS, ekologija i društvo).
- Za mještane Topalaka, trenutak kada su ponovo stajali uz grobove svojih predaka bio je neprocjenjiv. Kada se jezero ponovo napuni, groblje će nestati pod površinom, ali uspomene i osjećaj povezanosti ostat će urezani u kolektivno pamćenje. Priča o groblju koje je izronilo nakon sedam decenija suše ostaje kao podsjetnik – priroda uvijek nađe način da ispriča svoju priču i podsjeti čovjeka na granice njegove moći.
