Priče koje ostavljaju najdublji trag u kolektivnom sjećanju obično su one u kojima se ljubav, ljubomora i tragedija isprepliću na neočekivane načine.
- Takva je i priča o Marini i Igoru Jurjevu iz ruskog grada Kaluge, početkom sedamdesetih godina prošlog vijeka, koja je tada šokirala sovjetsku javnost i do danas ostala zapisana kao jedna od najbizarnijih i najtragičnijih porodičnih drama.
Marina i Igor živjeli su mirnim, skladnim životom, a njihovu sreću trebala je upotpuniti prinova. Međutim, trenutak radosti ubrzo je postao izvor bola i sumnji. Godine 1971. Marina je rodila dijete čija tamna put nije imala nikakve sličnosti sa roditeljima. Za Igora je to bio šok – u njegovoj glavi odmah su se javile misli o prevari. Ljubomora i bijes bili su toliko snažni da je napustio dom, uvjeren da ga je supruga izdala. Marina, očajna i zbunjena, tvrdila je da je nevina, a ljekari su objašnjavali da se možda radi o genima dalekih predaka. Ali Igor nije želio da sluša.
- Nedugo zatim dogodila se tragedija. Marina je pronađena na dnu kamenih stepenica s teškim povredama, dok je beba ostala nepovrijeđena u kolicima. Iako se u početku vjerovalo da je riječ o nesretnom slučaju, očevidac je tvrdio da ju je gurnuo motociklista koji je potom pobjegao. Sumnja je odmah pala na Igora – vozio je motocikl i često prijetio supruzi nakon poroda. Javnost je s nevjericom pratila događaje koji su se nizali, a kako piše Večernji list, upravo ovakvi slučajevi pokazivali su koliko su porodične drame u tadašnjem društvu bile tabu tema, teško razlučive između privatnog sukoba i krivičnog djela (izvor: Večernji list).
Istraga je pokazala čitav niz mračnih okolnosti. Igor je priznao da je bio ljubomoran i da je čak potražio stranog inženjera Fabijena, Afrikanca, kojeg su komšije viđale u društvu Marine. No, tvrdio je da nikada nije povrijedio suprugu. Njegova sudbina promijenila se kada je svjedočila Natalija Rudinskaja, visoka partijska funkcionerka, koja je izjavila da je Igor u trenutku nesreće bio s njom. Njeno svjedočenje spasilo ga je od zatvora, ali istovremeno otvorilo vrata jednoj od najvećih zavjera tog doba.
U porodilištu u kojem je Marina rodila, ljekar Barišnjikov i babica Soničeva, koji su asistirali pri porodu, tragično su izgubili život – jedan u saobraćajnoj nesreći, druga u brutalnom ubistvu. Policija je ubrzo posumnjala da beba uopšte nije njihova. Tadašnji testovi krvnih grupa, iako skromni, pokazali su da Marina i Igor ne mogu biti roditelji djeteta. To je značilo samo jedno – dijete je zamijenjeno. Istraga je vodila do Fjodora Šapovala, kriminalca koji se lažno predstavljao kao bolnički pripravnik. On je priznao da je radio po nalogu Natalije Rudinskaje.
- Prema pisanju Blica, ovakvi slučajevi zamjene beba u porodilištima i danas izazivaju ogromnu pažnju javnosti, jer u njima dolaze do izražaja nemoć, strah i zloupotreba moći (izvor: Blic). Natalija Rudinskaja, zaljubljena u mladog Igora, smislila je monstruozan plan. Kada je saznala da čeka dijete s Marinom, odlučila je učiniti sve da mu „otme“ bebu i na taj način ga veže za sebe. Uz mito i prijetnje, nagovorila je ljekara i babicu da zamijene dijete. No, jedina beba koja je tog dana mogla poslužiti bila je tamnoputa, što je izazvalo lavinu sumnji i tragedija. Da bi prikrila svoje tragove, naredila je uklanjanje svjedoka, zbog čega su Barišnjikov i Soničeva izgubili živote.
Na kraju, kada je zavjera razotkrivena, Natalija je osuđena na sedam godina zatvora, a Fjodor Šapoval na najstrožu kaznu. Iako je cijeli slučaj mogao završiti potpunom tragedijom, Marina i Igor uspjeli su pronaći svoje pravo dijete. Pomirili su se i obnovili brak, svjesni koliko ih je sve to koštalo, ali i zahvalni što im je pružena druga šansa. Kako navodi Kurir, upravo ovaj epilog ostao je zapamćen kao dokaz da se istina, koliko god kasno stigla, ipak može izboriti za svoje mjesto i vratiti mir porodici (izvor: Kurir).
- Priča o Jurjevljevima iz Kaluge ostala je opomena. Ona pokazuje kako opsesija i ljubomora mogu pokrenuti lanac tragičnih događaja, ali i kako moćni ljudi mogu zloupotrijebiti položaj da ostvare bolesne ideje. Ipak, jednako snažno svjedoči da ljubav i istina imaju snagu da zacijele i najdublje rane. Granica između strasti i opsesije, između ljubavi i destrukcije, uvijek je tanka, a ova priča podsjeća koliko je važno prepoznati tu granicu na vrijeme.
