Garlic inside art

GARLIC : Mistika i korak do ludila

Još ranije se dešavalo da rok muzika zadre na daske koje život znače, ili da se neki bend svojski potrudi da se približi malo življem scenskom nastupu.

garlic 2016

U slučaju benda Garlic, nisam siguran da su se oprobali u pozorištu (poznati su mi bendovi koji jesu), ali me ne napušta utisak teatralnosti tokom celog albuma. Kao da je muzika namenjena nekoj izrazito avangardnoj predstavi, koja nema svoj početak, a ni kraj. Ceo album je inače odlično isproduciran, odsviran žestoko i u isto vreme prilično odmereno, sa mnogobrojnim brejkovima, sporijim delovima – nađe se i poneki growl, čisto da opravda režeće riffove i apokalipsu ritam sekcije, uz lepe šare veoma progresivnog rock-a. Prvobitno sam pomislio “opet neko iživljavanje a la Dream Theater” (koji nikako ne mogu da svarim, tu prepotentnost), ali su me razuverili prvi stihovi i čudnjikavi ženski glas, potvrdivši da smo na domaćem terenu. Pomalo sirov i nežno-grub ženski vokal se potpuno uklopio u priču, što i nije toliko neobično, pored toliko bendova koji u prvi plan ističu lepši pol. Ovo je nešto mnogo drukčije. Zapravo, delovalo mi je kao da pevačica i nije deo benda, već neki zasebni entitet, koji se koristi muzikom da bi isporučio svoju poruku. Ipak, svo vreme mi je misao odzvanjala u glavi: ovako bi Josipa Lisac pevala u metal bendu, i u nekom paralelnom univerzumu imitirala Diamandu Galas, koja je priča sama za sebe, jer se takve umetnice ne rađaju više! Zamislite samo tu scenu!

garlic naposletku

Zvuči smešno i nebaždareno, ali ta ozbiljnost i pristup pesmama me je navela na tu suludu pomisao i fiktivnog susreta dve dive, pomalo darkerska nota i korak do ludila, lirika koja je takođe na visokom nivou, nije mogla proći nezapaženo. Jedino mi je zasmetalo povremeno mešanje srpskih i engleskih stihova, jer zvuči prilično nepovezano i zbunjujuće, ali ne ometa uživanje koji ovaj album donosi.Retko me šta oduševljava u poslednje vreme, valjda dođe period kad mi dosadi sve standarno u muzici, ali ovakav tretman metala i teatralnim vokalnim egzibicijama, atmosfera koja je na ivici žileta, mrak, očaj i mistika – to ne smete propustiti. Nijednu pesmu ne mogu da izdvojim, jer su fantastične, svaka na svoj način!

piše : Desya Lovorov

Izvor: Dotkomsite

Similar Posts